– Ali ja neću da idem na kemoterapije i zračenja. Ja ne znam nikoga ko je to preživio. Čini mi se da je tačno da kemoterapija ubija više nego što liječi i radije ću otići negdje u šumu, na selo, nebitno, i živjeti još koliko treba da živim, jesti med, kozije mlijeko, pušit ću travu, ne znam, ma sve ću prije nego primati kemoterapije i umrijeti prije vremena – pričala sam svakakve gluposti tada. Ja sam bila od onih koji su ubijeđeni u to da je rak neizlječiv, nepobjediv, da kemoterapija više ubija nego što liječi, jer svi koje sam poznavala su umrli u toj borbi, a onima za koje kažu da su se izvukli, vremenom se rak vratio. S rakom nikad nisi siguran.
– Polako, sad ćemo na magnet, pa slikanje pluća, pa ćemo sve znati u detalje. Izdrži sad još malo te pretrage.
– Joooj, ko će izdržati sve te pretrage… Meni je već dosadilo.
– Moraš… Bit će dobro… Izdržat ćemo – tješio me Džavid.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 7
SOBA ZA NIKOGA 