Četvrtak. U sobu je ušla medicinska sestra u plavoj majici s natpisom: “Bože, daj mi strpljenja, ali brzo.” Odmah mi se svidjela. Crna, kratko ošišana, s naočalama, podsjećala me na moju susjetku Sandru. Veoma odlučna. Sestra Emira. Imala je crveni ruž na nasmiješenim usnama. Morala je ponovo da me ubode, jer je zaštopala…
Kategorija: Poglavlje 11
Ezan
Sanjala sam da učim ezan. Ezan je islamski poziv na molitvu. Negdje u noći s vrha minareta neke velike lijepe džamije. Sanjala sam samo noć i svoj glas. Ja mujezin! Učim ezan! Moj glas! Bilo je to nešto najjasnije što sam sanjala, isto kao što sam jednom sanjala da me pogodio metak u stomak. Osjetila…
Baloncici
Jedan lijek sam primala nekoliko sati, gledala sam kako pada kap po kap u mali plastični spremnik, pa onda lagano niz cjevčicu u venu, a svaka iscurena kap bi u staklenoj boci za sobom ostavila balončić, tako da se flaša prilično napunila balončićima i izgledalo je kao neko lijepo umjetničko djelo. Fina struktura balona. Svaki…
Prva kemoterapija
Prva kemoterapija. 24. 10. 2014. Bila jednom jedna Donna Ares, mislila sam. A nisam ni pomislila da ću umrijeti, nego sam bila sigurna da se ovog trenutka jedno poglavlje završava. Sklapamo korice. Sve smo pročitali. Sve je rečeno. Kraj. Idemo sad u knjigu broj dva. Otvaramo nove korice. Čitamo neke nove naslove i redove i sve…
Hoce li to sve meni? / Is that all for me?
Ušla je sestra Dženana, a ja sam gledala u one flaše i pitala je: – Hoće li to sve meni? – Hoće – rekla je sestra Dženana mirno. – A kako toliko toga ima? – Pa ovo je lijek, a ova druga za ispiranje vena, pa opet lijek, pa malo isperemo, i tako. – A…