Bez kose, obrva i trepavica, zaokružena i podbuhla od zadnje, devete kemoterapije, jedino sam još zablistala na modnoj pisti zatvaranja Nivea Fashion Weeka u Sarajevu. Hana me angažovala za reviju “Lovely Bags” na kojoj smo nosile torbice u bijelim suknjama do koljena od tila koje su se savršeno uklopile uz moje Dr. Martens čizme i bijelim majicama s tim što je moja imala i popularni hashtag #DušmaniŠicŠic, naše #OpetNajljepše kao #specijalnipoklon za #DonnuAres majica s natpisom i zlatnim slovima koja je bila i odličan odgovor na aferu “rogovi”. Bila sam toliko ljuta taj dan, potpuno su me potresli ružni komentari i znala sam da nema nikakve sumnje, bit ću aktivna u muzici, ali na staro se ne vraćam, previše stresa za premalo sreće. Inače nisam reagirala na te stvari, ali ovo me potreslo i kao umjetnika i kao čovjeka. Napisala sam u afektu da ću otići iz države zauvijek zbog čega se inbox prepunio divnim porukama ljudi da ostanem. Brzo sam se predomislila i otišla na reviju. Tamo sam se sjetila svog mršavljenja i pomislila kako sam ipak na modnoj pisti, iako izgledam kao zombi, ali da to uopće više nije važno, ni koliko imam kilograma, ni visina, ni frizura, ništa. Zatvarala sam reviju svojim izlaskom na pistu, a svi prisutni su ustali i na taj način odali priznanje uz veliki gromoglasni aplauz i bliceve fotoreportera. A bilo je to tačno dan nakon primanja zadnje kemoterapije.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 24
SOBA ZA NIKOGA 