Vozili smo se lagano prema Bihaću iz Travnika, gdje smo bili u posjeti veoma dragim ljudima i našem Fistiku. Bio je Bajram. Od Bajrama do Bajrama smo dobrog posla napravili i bilo bi super kad tog tumora više ne bi bilo, jer ja se osjećam odlično i nikakve logike nema da je još nekakvo zlo…
Oznaka: cancer
#Dusmani Sic Sic
Bez kose, obrva i trepavica, zaokružena i podbuhla od zadnje, devete kemoterapije, jedino sam još zablistala na modnoj pisti zatvaranja Nivea Fashion Weeka u Sarajevu. Hana me angažovala za reviju “Lovely Bags” na kojoj smo nosile torbice u bijelim suknjama do koljena od tila koje su se savršeno uklopile uz moje Dr. Martens čizme i…
Sve sto dodirnem pozlatim
Govorili su mi tada da sve što dodirnem – pozlatim. Zadala sam sebi opet novi zadatak, a Sabi se divila mojim kreacijama. Stigla je par dana pred koncert i ovaj put smo imali i trosjed i mogli smo sjesti kao ljudi. Zadnji put kad je bila, tek smo se uselili i bilo je stiglo samo…
Moj ring
Moje tijelo je imalo opasnu teško izliječivu bolest. Moj duh to više nije moglo dotaknuti. Bila sam u glavi zdrava i konačno mi ništa više nije stajalo na putu, ni nemoć tijela, ni doktori, ni kemoterapija, niko. Čekala sam strpljivo, kao što i danas čekam da prođu ribice, da se tijelo regeneriše, da Zmaj, kako…
Aerodrom Istanbul
Na aerodromu u Istanbulu je bilo kao kod kuće. Dočekala me bh. ženska junior reprezentacija i slikala sam se sa svima. Stajali smo u redu za pasoše i uskoro sam prišla turskom policajcu i staklu koje nas je dijelilo. Pregledao je prvo Džavidov pasoš, a nakon pogleda na moju sliku me upitao zašto nemam kose….
Rak ne voli kad ga ignorisemo
Vrijeme je prolazilo, a ja sam se sve više navikavala na teško stanje nakon kemoterapije i smišljala strategije za što bolje i bezbolnije dane. Dva dana pred kemoterapiju nisam jela po principu jedi, jedi, samo jedi, nego jedem samo ako sam zaista gladna, a ne zato što je vrijeme ručka. Da što više počistim…
Umjetnicke slike
A moja tetovaža je baš tih dana dobila po sebi nekoliko malih crvenih tačkica, poput osipa. One su iritirale, tjerale na češanje, ali suzdržavala sam se koliko sam mogla. Stigle su slike iz Bihaća, objavila sam na Facebooku da ih namjeravam prodati na donatorskoj večeri zbog skupljanja novca za naredne kemoterapije. To je pročitala jedna…
Opadanje kose
Jedan dan sam češljala kosu koja se sva ulijepila od ležanja i znojenja, i kako sam povukla četkom, tako sam izvukla rjeđi pramen. Uzela sam pramen u ruku i pomislila: Počelo je. Opadanje kose. Tako počinje. Požalila sam se sestri. Presvlačila sam majicu, bilo je prilično toplo čim bi još neko došao u našu sobu…
Vjetar u leđa
Živjela sam od danas do sutra, bila zahvalna svaki put kad bih se probudila, posebno sretna što sam svaki dan sve bolje. Ako nisam u obavezama oko hrane bila sam preokupirana posjetom. Došla su djeca iz Prve osnovne škole Konjic sa svojim nastavni- cama. Došao je ko god se zadesio u hotelu pa saznao…
Smijeh i dobri prijatelji
Kosa mi je rasla i vrlo brzo gubila oblik. Zvala sam frizera da me ponovo ošiša. Ovoga puta svog dugogodišnjeg frizera Adu Karišika s kojim sam već skoro 15 godina prijateljica. Došao je u hotel Han kad smo se dogovorili. Ušao je u sobu sa svojom velikom torbom, a atmosfera je odmah nekako živnula….
Pametni lijek
Opustila sam se potpuno i gotovo prepustila spavanju. Uskoro je u sobu ušao onkolog, mlađi doktor, kovrdžave kose, po mojoj procjeni negdje baš mojih godina ili malo stariji. Mlad, crn, visok, širokog osmijeha kao junak iz američkih serija o bolnicama i hitnim službama. Za njim je ušao drugi doktor, skroz kratke kose, niži od…
Eto, htjela si da budes Ares
Nisam očekivala još jednu surovu borbu s egom koja me ponovo stavlja u ulogu žrtve. Ne, nisam sebe gledala kao žrtvu, iako se sve tako pozicioniralo. Počela sam na sebe da gledam baš tako kakvo je značenje moga umjetničkog imena. Donna Ares – žena ratnica… Borac, fighter u prijevodu, samo žensko. Ja sam tatin…
SOBA ZA NIKOGA 