Smetala mi je sentimentalnost zato što ja nisam bila tužna. Jesam se borila sa sobom, ali nisam voljela o tome pričati. Oko mene je bio zid, preko kojeg nisam dala preći. Shvatila sam da je ovo moja borba i da moram sama da se borim. Pomoć u smislu emotivnog pražnjenja mi nije trebala, jer upravo sam željela da zadržim sve preostale emocije za sebe, da ih kasnije složim na pravo mjesto i napravim neku strategiju ratovanja. Tako sam razmišljala i bila spremna, ali pogledi drugih su me stalno izvlačili izvan tih zidova gdje sam postajala sve ranjivija.
SOBA ZA NIKOGA 