Baš dok me Sanjin šminkao Sanela se pojavila na vratima sobe na spratu u Hanu, pred donatorsku večeru kad su stigle sve umjetničke slike iz Bihaća i pričala mi je svoj san:
– Sanjala sam da ti prilazim, ti me negdje nasmijana čekaš, a ja se smijem i dolazim pred tebe, skidam periku, a ti počinješ da plačeš – govorila je Sanela, a ja mislim da sam se tad i naježila od tog sna.
– Odlučila sam odmah ujutro da te zovem u emisiju. Azra, Donna kako hoćeš, ti skidaš tabue, ti nam otvaraš oči, ja ne znam šta bih ja u tvojoj situaciji. Ti nisi jedina bolesna i ja ne znam kako se osjećaš, ali znam da si jedina koja je skrenula pažnju na nepravilnosti u zdravstvenom sistemu i svojim primjerom kako se boriš protiv raka i mene si potaknula na razmišljanje. Moramo tu poruku prenijeti javnosti, kako se bori, ali i da hitno napravimo nešto po pitanju sigurnijeg zdravstvenog sistema jer bolesnih ljudi je svakim danom sve više.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 22
SOBA ZA NIKOGA 