Na odlasku iz Hana uručila sam menadžeru hotela Nedimu još jednu svoju veliku sliku s posvetom u znak zahvalnosti za sve što su u tom hotelu učinili za nas. Posmatrala sam Bjelašnicu zadnji put pod snijegom.
Otputovali smo za Bihać. Drugi odlazak. Prvi je bio povodom svečanosti Kulturnog centra grada na kojoj sam dobila specijalnu nagradu za doprinos kulturi i uz premijera i gradonačelnika održala mali govor, nakon čega su me danima zvali Kolinda, po novoj hrvatskoj predsjednici. Zahvalila sam se gradonačelniku i premijeru Unsko-sanskog kantona i Kulturnom centru, pozdravila sve svoje Bišćane i rekla da se nalazimo u dvorani u kojoj sam prije trideset godina prvi put nastupala za klavirom. Rekla sam da je još tad počeo moj doprinos kulturi i da sam sretna što sam ponovo u istom prostoru unatoč situaciji i borbi za život u kojima mi ovakvi susreti zasigurno pomažu. Primila sam nagradu i vratila se za Sarajevo.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 18
SOBA ZA NIKOGA 