Putovanje Stockholm – Bihać me dodatno iscrpilo. I prije majkine dženaze počela su ponovo noćna znojenja. Ono u Švedskoj je ipak bilo blago noćno znojenje, jer nastavilo se i u Bihaću. Ponovo temperature. U međuvremenu se pojavila još jedna kvržica na drugoj strani, postavljena simetrično onoj prvoj, za koju sam prvobitno mislila da je urasla dlaka ili masno tkivo. Uzela sam medicinski priručnik, ogromnu knjigu, tipa Ljekar u kući u kojoj imamo mogućnost samodijagnoze na osnovu prepoznatih simptoma. Limfomi. Došla sam do ovog na osnovu svih svojih simptoma, a bili su:
- temperature do 38
- kvržice na preponama
- noćno znojenje
- umor
- opća slabost
Limfomi. Da, da, bez greške!
Limfomi su baza svakog raka. Izrasline na tijelu… Rak limfnih čvorova, Hočkin, Non Hočkin… Limfni čvorovi… Limfonoidi – odustala sam. Nisam čitala dalje. Zatvorila sam knjigu i sa suzama u očima rekla Džavidu:
– Pa Džavide, ja imam rak – podižući glavu s knjige izgovarala sam ove riječi i gledala Džavida pravo u oči.
Gledala sam zbunjeno i u nevjerici, sigurna da je dijagnoza tačna i u tom trenutku sam se sjetila svih svojih prijatelja koje sam izgubila zbog raka. I onda sam nastavila plakati, što zbog limfoma, što za njima svima.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 2
SOBA ZA NIKOGA 