Živjeli smo tih dana na ivici neizvjesnosti, ali to nije bilo ništa u odnosu na ono što nas je čekalo. Otišla sam konačno kod dr. Kulenovića, imala sam zakazano u pola četiri i stigla sam malo ranije. Odmah sam skužila da me u čekaonici niko nije prepoznao. Imala sam na sebi svijetlo sivi duks iz New Yorkera s natpisom BAD HAIR DAY i postavljenom kapuljačom, malo širi donji dio trenerke sive boje, s crnim zebra printom i patike. I kako bi neko uopće mogao da prepozna Donnu Ares, jer bila sam hodajuća trenerka.
SOBA ZA NIKOGA 