Moram priznati da moj drugi glas, moje drugo ja, moja intuicija nije bila baš na mojoj strani kada sam mislila da će to biti samo par dana u bolnici. Moj unutrašnji glas mi je govorio da su stvari puno gore, da se život tog trenutka mijenja, ali čovjek se uvijek nekako tješi i traži nadu bez obzira na realno stanje. A imala sam odgovor. Moje tijelo mi je sve govorilo. Nisam ni morala čekati nalaze. Odgovor je uvijek u nama, ali čovjek je valjda po prirodi skloni navici da okreće od sebe glavu.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 4
SOBA ZA NIKOGA 