Jedan lijek sam primala nekoliko sati, gledala sam kako pada kap po kap u mali plastični spremnik, pa onda lagano niz cjevčicu u venu, a svaka iscurena kap bi u staklenoj boci za sobom ostavila balončić, tako da se flaša prilično napunila balončićima i izgledalo je kao neko lijepo umjetničko djelo. Fina struktura balona. Svaki balončić je bio isti. Misli su mi lutale tako da nisam mogla da ih ulovim. Maša je nešto pričala, a onda smo se vratile na moj san.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 11
SOBA ZA NIKOGA 