Anik je otišao, nije imao vremena da s nama ruča. Moje nuspojave su bile sve jače, mučnina je opasno prijetila da ću morati “trčati” do toaleta i upozorila sam Džavida da bude pripravan u slučaju bilo čega. Do četvrte kemoterapije sam popravila krvnu sliku, kako sam se izvukla na prvoj, potvrdila na drugoj to više nije bio problem. Bjelašnica, Zifa kuharica i ostali su dobro radili u tandemu na popravljanju krvne slike i imali smo već uhodane šeme. Znalo se kad je zelje, kad je salata koju je proizvodio muž kuharice u svom stakleniku i slao mi cijelu zimu svježe plodove i listove zelenila od matovilca, mlade salate do zelja za pitu. Amer kuhar mi je redovno pravio povrće s tjesteninom od heljde koju su mi donosile tetke iz Bihaća. Konobari su svako jutro cijedili narandže i rasteretili Džavida cijeđenja soka kod Goge ili uz pomoć kućnog sokovnika koji je za boravak u hotelu svakako bio nepraktičan.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 15
SOBA ZA NIKOGA 