Pripremala sam se za donatorsku večeru koju je organiziralo rukovodstvo hotela Han. Završavala sam preostale šalove pletući po tri istovremeno i kako bi mi koja boja dosadila samo bi ih mijenjala. Boja šala se morala slagati s bojom trenerke, jer to je bila perspektiva koju sam imala ispred sebe i sklad boja mi je bio jako važan, inače ne bih ni plela ili bih presvukla trenerku. Sklad boja mi je bio važan, a pogotovo da su te boje nježne i svijetle, jer nakon Bjelašnice i bolnice sam shvatila da više ne podnosim šareni ambijent i da mi sve utječe na raspoloženje. Istražila sam sebe dok sam plela, istražila sam odnose s drugima i odlučila svima sve oprostiti.
SOBA ZA NIKOGA – Poglavlje 16
SOBA ZA NIKOGA 